COVID - 19

COVID-19 je :


Virusna respiratorna infekcija izazvana SARS-CoV-2.


Osobe koje imaju COVID-19 mogu imati širok spektar kliničkih manifestacija bolesti, od blagih simptoma sličnih prehladi do teške bolesti. Simptomi se pojavljuju 2-14 dana nakon izloženosti virusu i manifestuju se u vidu: povišene telesne temperature , groznice, bola u mišićima, suvog neproduktivnog kašlja, glavobolje, otežanog disanja, bola u grlu, gubitka čula mirisa i ukusa, kijavice i u manjem broju slučajeva mučnine, povraćanja i dijareje. Oko 14% potvrdjenih slučajeva ima težak oblik pneumonie i probleme sa disanjem, 5% pacijenata razvija respiratorni sindrom, septični šok i multiorganski sindrom.


Asimptomatski nosioci virusa ne razvijaju simptome bolesti, ali su inficirani virusom i mogu ga preneti drugim osobama.


INFEKCIJA SARS-CoV-2 VIRUSOM nastaje:


Virus se sa inficirane osobe prenosi na druge osobe najčešće putem vazduha (kapljično, kašljanjem i kijanjem), bliskim kontaktom (dodir i rukovanje), dodirivanjem površina i predmeta sa virusom, a zatim usta, nosa i očiju pre pranja ruku.


Period inkubacije je 2-14 dana. Patogeneza COVID-19 bolesti odvija se u nekoliko faza:


  • Asimptomatska faza (prvih 1-2 dana infekcije):
  • Inhalirani virus se vezuje za epitelijalne ćelije nosne šupljine preko ACE2 (angiotenzin konvertujući enzim) receptora i počinje da se umnožava. Nastaje lokalno širenje virusa u gornjem respiratornom traktu (nazofarinks), uz ograničeni urodjeni imuni odgovor organizma. U ovom stadijumu virus se već može detektovati u uzorku brisa nazofarinksa. Iako je broj virusnih čestica u tom momentu nizak, zaražene osobe su infektivne i mogu prenositi virus drugim osobama u okruženju.


  • Reakcija gornjih i sprovodnih respiratornih puteva (narednih nekoliko dana):
  • Dolazi do pojave simptoma infekcije gornjeg respiratnog trakta, virus se kroz sprovodne respiratorne puteve, dušnik, bronhije širi u donji respiratorni trakt, uz pojavu izraženijeg urodjenog imunog odgovora organizma. Bolest postaje klinički manifestna. Virus se može detektovati u uzorku brisa nazofarinksa, sputumu (ispljuvku), kao i rani markeri urodjenog imunog odgovora.



  • Infiltracija plućnog tkiva, hipoksija (nedostatak kiseonika) i progresija u akutni respiratorni distres sindrom (ARDS):
  • Oko 20% inficiranih osoba razvija i simptome treće faze bolesti, od toga 5% veoma težak oblik bolesti sa respiratornim distres sindromom. Virus u ovom stadijumu inficira alveolarne ćelije (tip II) plućnog tkiva, veoma veliki broj virusnih čestica se oslobadja, pri čemu nastaje ubrzana smrt ćelija koje obezbedjuju razmenu gasova u plućima (nedostatak kiseonika). Virus se može detektovati u uzorku brisa nazofarinksa, sputumu (ispljuvku), kao i markeri urodjenog i stečenog imunog odgovora.


  • Razvoj imunog odgovora (produkcija antitela)
  • Imunokompetentne osobe, kao i u drugim infekcijama, razvijaju imuni odgovor na SARS-CoV-2 infekciju. Aktivacijom humoralnog imunog odgovora dolazi do produkcije antitela IgM i IgG klase, ali se još uvek sa sigurnošću ne zna o produkciji i prisustvu IgA klase antitela u krvi. Do serokonverzije IgM i IgG klase antitela (pojave detektabilnih antitela u serumu) dolazi oko 7 do 14 dana od infekcije. Nije još uvek sa sigurnošću odredjeno koliko dugo su ova antitela detektabilna. Razvoj antitela je u korelaciji sa padom broja virusnih čestica u respiratornom traktu, njihovo prisustvo umanjuje infektivnost pacijenta i omogućava odredjeni nivo zaštite od ponovne infekcije.


KOJIM TESTOM SE MOŽE POTVRDITI COVID-19?


Tri vrste testova se koriste za dijagnostiku COVID-19 bolesti:


  •   detekcija virusa molekularnom dijagnostikom
  •   detekkcija antigena virusa brzim imuno florescentnim testom
  •   detekcija I odredjivanje vrednosti antitela u krvi, serološka dijagnostika.

Za razliku od testova kojima se detektuje virus u sklopu akutne infekcije, serološkim testovima se meri humoralni imuni odgovor na prisustvo virusa (produkcija antitela). Detekcijom antitela se na taj način posredno odredjuje da li je osoba bila inficirana čak iako nije imala manifestne simptome bolesti. Serološki eseji za SARS-CoV-2 imaju i važnu ulogu u razumevanju epidemiologije virusa u opštoj populaciji – “prokuženost stanovništa”, u identifikaciji grupa sa visokim rizikom za pojavu infekcije i u identifikaciji osoba koje mogu biti potencijalni donori krvi za proizvodnju konvalescentne plazme za lečenje pacijenata sa teškim oblikom COVID-19.


TESTIRANJE NA PRISUSTVO VIRUSA- PCR test?


Vrši se u referentnim i posebno ovlašćenim laboratorijama za virusološku dijagnostiku kod:


  •   Osoba sa simptomima i znacima koji odgovaraju bolesti COVID-19
  •   Asimptomatskih osoba koje su imale skori kontakt sa poznatim ili suspektnim COVID-19 bolesnikom
  •   Osoba za potvrdu završetka infekcije ili prekid kućne izolacije.

Virus se može detektovati već nakon 7 dana od infekcije, ukoliko je poznato da je ostvaren kontakt sa inficiranom osobom, odnosno 7 dana pre pojave simptoma i znaka bolesti. Ukoliko je prošlo manje od 7 dana od kontakta sa poznatim ili suspektnim COVID-19 bolesnikom, nije indikovano raditi PCR analizu. Najveća verovatnoća detekcije virusa je u 1. nedelji nakon pojave simptoma bolesti, pa sve do 3. nedelje kada se verovatnoća značajno smanjuje. U sputumu i bronhoalveolarnom lavatu verovatnoća detekcije je veća u odnosu na bris nazofarinksa, čak i tokom 3. i 4. nedelje od pojave simptoma bolesti.


TESTIRANJE NA PRISUSTVO AG VIRUSA


Ovom vrstom testa se detektuje prisustvo virusa u nazofarinksu. Kao uzorak se uzima nazoferingealni bris. Preporučuje se za osobe kojima su se pojavili simptomi prethodnih 5 do 7 dana.


TESTIRANJE NA PRISUSTVO At- SEROLOŠKI TESTOVI


  • Samostalno nisu predvidjeni za potvrdu aktivne infekcije i COVID-19 bolesti.
  • Prisustvo ranih antitela (IgM) ukazuje sa velikom verovatnoćom na postojanje aktivne infekcije ili COVID-19 bolesti, ali je za potvrdu neophodna i detekcija virusa.
  • Ukupna ili IgG antitela mogu se koristiti za potvrdu COVID-19 bolesti u periodu od 14. do 21. dana infekcije, kao dopuna preporučenom PCR testiranju i za povećanje senzitivnosti testiranja, jer u tom periodu opada mogućnost detekcije virusa PCR-om, a raste mogućnost detekcije antitela.
  • Testiranje prisustva IgG antitela može pokazati da ste imali infekciju virusom SARS- CoV-2.

Pojava IgM detektabilnih antitela u krvi je oko 7 dana od infekcije, odnosno sa razvojem prvih simptoma bolesti. Idealno vreme za testiranje IgM antitela je od 7 do 14 dana od pojave prvih simptoma kada je koncentracija u krvi najveća. U slučaju da se požuri sa testiranjem, velika je mogućnost dobijanja lažno negativnog nalaza. Pojava detektabilnih antitela IgG klase najčešća je 15 dana od infekcije, u nekim slučajevima i istovremeno sa IgM klasom. IgM antitela se već od 5. nedelje bolesti slabije mogu detektovati i u 6. nedelji je njihova vrednost veoma niska, dok IgG antitela perzistiraju nekoliko meseci. Nije još uvek sa sigurnošću odredjeno koliko dugo su ova antitela detektabilna.


TUMAČENJE REZULTATA TESTIRANJA:


  • Pozitivan test detekcije IgM antitela:

    velika je verovatnoća da imate aktivnu infekciju SARS-CoV-2 virusom ili COVID-19 bolest u slučaju prisustva tipičnih simptoma bolesti, za potvrdu je potrebno uraditi dokazivanje prisustva virusa PCR testom. Ukoliko nemate simptome bolesti preporučena je samoizolacija u trajanju od 14 dana uz poštovanje preventivnih mera zaštite članova porodice. Ukoliko imate simptome bolesti, potrebno je da obavite pregled u COVID ambulanti Doma zdravlja, gde će Vam uzeti uzorak za PCR testiranje, obaviti dodatna testiranja biohemijskih parametara iz krvi, rentgen snimanje pluća i uputiti na lečenje u odgovarajuću ustanovu ukoliko je neophodno.


  • Pozitivan test detekcije IgG antitela:

    postoji verovatnoća da ste imali aktivnu infekciju SARS-CoV-2 virusom ili COVID-19 bolest u slučaju prisustva tipičnih simptoma bolesti i da ste sada u periodu rekonvalescencije. Za potvrdu je potrebno uraditi dokazivanje prisustva virusa PCR testom, ali je moguće da test bude negativan


  • Negativan test detekcije antitela:

    ukoliko ste testiranje radili u vremenskom periodu preporučenom za najveću verovatnoću detekcije antitela, verovatno niste bili inficirani SARS-CoV-2 virusom, niste imali COVID-19 bolest ili IgG antitela nisu više prisutna u krvi (nakon 3 meseca od pojave). U suprotnom postoji mogućnost da dobijete lažno negativan nalaz


Pozitivni ili negativni rezultati testiranja kako prisustva virusa tako i prisustva antitela zahtevaju da se i dalje pridržavate preventivnih mera, kako biste zaštitili sebe i druge ljude u okruženju – obavezno nošenje zaštitne maske u zatvorenom i otvorenom prostoru, socijalno distanciranje, higijena ruku i predmeta sa kojima dolazite u kontakt.